Subota, 21. novembar 2026.

Mi smo tu zbog vas

Moj ugao

Gde je nestala reč „udvaranje“? (Ili: Kako smo od ljubavnika postali kalkulanti)

Gde je nestala reč „udvaranje“? (Ili: Kako smo od ljubavnika postali kalkulanti)
Plamen koji odija da se ugasi, foto:AI.
Dodajte ProkupljePress u omiljeni Google izvor

Piše: Danilo Golubović, kolumnista PorkupljePress

„Po ovom papiru je moja zaljubljena duša prosuta i ova slova su krv moja, i da su ove reči moji poljupci, ti ovo pismo ne bi čitala, već svojim usnama ljubila.“

Da danas nekoj devojci napišete ovakvu rečenicu — namerno starinsku i ogoljenu do kraja — verovatno bi prvo proverila da li ste pijani, zatim bi vas blokirala, a pre toga bi skrinšot poslala u grupni čet da se drugarice malo smeju „paćeniku“. Ne zato što je rečenica loša — nego zato što u kulturi brzog skrolovanja sve teže podnosimo čistu iskrenost. Kao da smo postali alergični na sve što traži malo više od dva klika.

Reč „udvaranje“ kao da je nestala tiho, bez čitulje i bez minuta ćutanja. Povukla se onog trenutka kada nam je postalo lakše da kalkulišemo nego da budemo ranjivi.

Nekada se, kažu, udvaralo. I to nije bio nikakav romantični cirkus, već ozbiljan ispit karaktera. Trebalo je imati petlju, stati imenom i prezimenom, sesti pred prazan papir i birati reči znajući da nema dugmeta „obriši za sve“ ako ispadneš smešan. Udvaranje je bilo filter za kukavice. Učio si da čekaš, da poštuješ tuđe vreme, da podneseš „ne“ kao čovek, a ne kao razmaženo dete kojem su uzeli igračku.

A na šta se to danas često svede?

Umesto udvaranja, sve češće samo „bacamo udice“. Odgovorimo na stori vatricom, lupimo lajk na sliku iz teretane i mislimo da smo završili posao. Onda sednemo u kafić jedno preko puta drugog, naručimo dva produžena s mlekom i svako zabije nos u svoj ekran. Dva stranca koja dele pepeljaru i besplatni vaj-faj.

Sve nam je postalo brzo, jeftino i osigurano od bola. Jer, zaboga, ko je još lud da položi karte na sto pa da sutra izgubi? Lakše je igrati na sigurno: pravimo odnose taman toliko bliske da nam ubiju dosadu, a dovoljno plitke da nas ne zabole kad puknu. To nije ljubav. To je kukavičluk upakovan u moderan celofan.

I to nije samo naša lokalna boljka — to je slika sveta na koju je još pre jednog veka upozoravao Osvald Špengler u svojoj Propasti Zapada, predviđajući da će čovek postati rob sopstvene tehnologije i da tehnika na kraju može pojesti dušu i kulturu. Ta tehnologija nam je donela privid da smo povezani sa celim svetom, a zapravo nas je zaključala u sopstvene ekrane i pretvorila u posmatrače sopstvenog života.

I nemojte da se zavaravamo da je to samo stvar ljubavi. Jedno vuče drugo. Taj isti strah od rizika i stava prelio se na čitavo društvo, na politiku, na ulicu. Kako da očekujete da čovek sutra javno kaže šta misli, da se pobuni protiv nepravde ili stane iza svog imena, kada ne sme ni jednoj devojci da prizna da mu se sviđa? Navikli smo da merimo gde je bezbednije, da ćutimo i gledamo svoja posla kako slučajno ne bismo „ispali naivni“. Od izbora partnera do glasačkog listića — sve nam je prečesto trgovina i upravljanje rizikom.

Izgubili smo najvažniju lekciju: da čovek preko puta nas nije opcija na meniju, već živo biće. Nestaje petlja da se kaže „ti si mi važna“ bez straha od odbijanja ili podsmeha — baš kao što nestaje hrabrost da se kaže „ovo ne valja“ bez straha od posledica. Umesto toga, merimo ko je kome prvi poslao poruku, ko je kome klimnuo glavom iz koristi i ko je ispao veći „igrač“. A u toj igri mnogi na kraju ostanu praznih ruku i još praznije duše.

Zato ovo nije nikakvo žaljenje za prošlim vremenima. Ovo je dijagnoza. Kada se naviknemo da su emocija i kičma slabost, a pažnja i stav gubljenje vremena, dobijemo društvo usamljenih posmatrača sa punim telefonima kontakata.

Moja rečenica sa početka nije patetika. Ona je ogledalo u koje nerado gledamo. Jer društvo koje zaboravi kako se lepo voli i kako se piše srcem, vrlo brzo zaboravi i kako se uspravno hoda.

Komentari (3)

  1. Kakvo bre udvaranje?To pametni muskarci to ne rade,jer je to danas seksualno uznemiravanje.Krivicno delo.Momci danas cekaju da maca sama dodje i zavede ga,i tu na nikakvog rizika.Promenila se vremena.

  2. Nazalost sve je istina i lepo napisano.
    Jos sam Tesla je govorio da ce telefon i ostala tehnika i dostignuća unistiti ljudskost.

Ostavite komentar

Vaša email adresa neće biti objavljena. Komentari se objavljuju nakon odobrenja.

Baner 1