Činjenica da je docent Aleksandar Čupić imenovan za predsednika Narodne skupštine Srbije mnogima u Porkuplju i Toplici je pružila neskromna očekivanja.
Još tih prvih dana kada je bilo evidentno ko će biti novi predsednik Skupštine, društvene mreže preplavile su pohvale pojedinaca koji nikada nisu izrazili stav o političkim prilikama u Srbiji u sada već prošlosti, podržali na neki način studentsku borbu, čak su često hvalili doskorašnju vlast. I kao rukom odnešeno, to mišljenje, smatranje, podržavanje je nestalo jednog jutra, kao da ga nikada nije ni bilo.
I to je u redu i očekivano je.
Ali, najveći paradoks u svemu je upravo taj što su sada ti glasači bivše vlasti već skovali planove koliko im je novi predsednik Narodne skupštine Srbije važan i koliko im je drago što je baš on, ko god bio.
–Planiramo da odemo da mu čestitamo, ipak je on jedini predsednik Skupštine ikada iz Toplice– pita me jedan Kuršumličanin, 19. novembra uveče dok je još trajao skupštinski dan u kojem je Čupić izaabran.
–Nije jedini, bio je to i Dragoljub Mićunović 2003. godine– kažem ja tom mom sagovorniku.
–Ma pusti, to je prošlost– uporan je Kuršumličanin, kojeg sam podsetila da je ipak Mićunović njima po zavičaju bio bliži i da je reč o relativno bliskoj prošlosti.
–Nisam nikad ranije čuo za ovog čoveka, pa rekosmo da ga upoznamo– objašnjava on zbog čega misli da je dobro da ode u Skupštinu.
I taj razgovor je potrajao još neko vreme, a nisam mogla da ne naglasim da čovek tek što je imenovan, pa je malo prerano da se očekuje svašta, od čega verovatno neće biti ništa.
–Odakle je rodom, Balčak ili Vidovača– pita me drugi čovek koji me je tog istog dana pozvao telefonom.
–Nemam pojma, ja čoveka ne poznajem, a i kakve to veze ima– odgovaram ja već umorna jer je to bio četvrti poziv za savet kako da se sada dođe do tog iznenada čuvenog Čupića.
–Pa znaš, malo da pogura kraj– objašnjava mi sagovornik.
I onda čujem da već razni ljudi, tog istog dana zovu druge ljude za koje misle da znaju novog predsednika Narodne skupštine da se eto organizuje neki sastanak, upoznavanje, razgovor… I svi ti ljudi koji zovu druge ljude, mene, su oni isti koji nisu sigurno glasali za Studentsku listu i eto baš tog sada u Toplici čuvenog Čupića. (Ovo pouzdano znam, jer znam ko su mi bili sagovornici).
I tako, živeće ovaj narod sve dok ume jednog novog jutra umesto na desnu da ustane iz kreveta na levu nogu i načini nov korak njome, kao da je desna….








Komentari