Večeras oko 23.20 časova kada obićno bi trebalo da barem mlade viđamo kako šetau, Pešačka zona u Prokuplju bila sablasno prazna. I možda ne bi bilo čudno da nije raspust, da nije vreme praznika…
Gde su ljudi, možete da pitate, ali odgovor znate.
A i što bi oni retki koji su ostali šetali po ovoj vodenoj površini, nastaloj od snega i današnje kiše, koja vapi da se barem zaledi.
Da, Pešačka zona je prvoga dana malo čišćena, pa je onda zaboravljena. Kao i ljudi koji su njome nekada šetali, pa su je ostavili.
Čini se, barem po onome što se može videti, da se od ovoga mesta digle ruke i da više nikog, ali baš nikog nije briga šta će biti sa njoj, sa nama, sa gradom.
Jedinu vajdu vide oni koji žive u kućama i zgradama u njoj. Nema više buke. Sve je utonulo u tišinu, onu sablasnu koja govori da je vreme za život ovog mesta prošlo.








Ma ovo je Maču Pikču, glavna ulica napuštenog grada u Andima?
Nekad je bilo živo, ali kad dođoše konkvistadori Sns-a uništiše civilizacije…
real profesorka, real