Rešila sam da posle skoro trideset godina obiđem Kosovo i Metohiju i u poslednje vreme koristim svaku priliku za to. Više mi nisu važne evrposke i svetske metropole. Valjda to dođe sa godinama….
Pamtim ga iz nekih drugih vremena i teško je prepoznatlјiv taj prostor, iskrena sam. Ali, ono što osećam je da je to naše, diše se onako istorijski punim plućima.
Sveta je ta zemlјa, obojena crveno i bezbrojni su simboli kojima se vraća prošlost i znaci koji su večni. Znate, učilo se pre o veličanstvenom svetu pravoslavlјa na tom svetom prostoru. Hodalo se tom zemlјom i udisao vazduh u kojem je zapisana sva veličanstvenost i tragedija srpskog naroda.
Oštra je granica između dva sveta: onog koji su naši koreni, tradicija i vera, i ovog drugog novog koji sija i koji pokušava da ugasi tu iskru duha koji leluja. I bore se, svakoga dana, svake sekunde.
Prividno je mirno, ali činjenica da na mostu na Ibru sa obe strane stoje italijanski džipovi sa vojnicima u njemu, nas lako podseti da su svetovi razdvojeni i strani. I samo par koraka vas vodi u jedan ili drugi. U onaj u kojem knez Lazar pokazuje na Gazimestan i drugi moderniji, a nama stran.
Politika je učinila svoje, pa evo na primer, u severnom delu Kosovske Mitrovice od vremena istrulele srpske zastave okačene na stubove ne smeju da se zamene. One se u svom poslednjem deliću, onoj desetini koja još postoji i dalјe viore. A kada i taj delić nestane, šta će se desiti?
Za razliku od zastava koje propadaju i ne menjaju se, SNS kancelarija i Srpska lista se vide iz daleka.
Ipak, nije ovo tekst za to, već za dubinu onoga što kroz vremena nosi KiM. Sve one narodne pesme, sva ona muka i sav onaj svet miliona stradalnika koji moraju da se osete, ako koračate ovim tlom. Jer, kosovski mit nije mit, to su činjenice, a te činjenice sada čuvaju retki žitelji srpske nacionalnosti i do neba ogromne svetinje koje monasi i sveštenici čine živima.
To nisu ove ratničke i megalomanske reklame na prozorima neke stranke koja nas uvereva da je sve u redu, a zastave ne smeju da zamene.
I ne želim, opet kažem, da pričam o tome koliko nas je pogrešna politika koštala. Želim samo da Vas podsetim da zakoračite ovim tlom.
Onaj ko nije bio na KiM ne može da oseti tu energiju duhovnosti i svetosti, koju neguju čini se poslednji čuvari svete zemlјe Srba. I šteta je da se barem jednom u životu ne poseti taj prostor: Visoki Dečani, Pećka Patrijaršija, Gračanica, Prizren…, Mitrovica u kojoj su dva sveta odvojena jednim mostom, u kojem je duša srpskog naroda.
Nažalost sveta srpska zemlja Kosovo i Metohija je izdato, a od prvog marta ove godine počinje izdaja juga Srbije uz pomoć vlasti, a sa potpunom podrškom naroda. Istorija se ponavlja, ako se uskoro nešto ne promeni i ne stavi se interes države ispred ličnog interesa prestaćemo da postojimo kao narod.