Prokuplje je svojevrsni, teško razumljiv fenomen. Ovde žive potomci onih koje su nazvali besmrtni Gvozdeni puk, jer ta hrabrost koju su Topličani pokazali u prošlosti nije mogla ni sa čijom hrabrošću da se uporedi.
Ipak, te unuke je u novije vreme stalno neko zavodio i njima manipulisao i od njih napravio beskičmenjake i slepoe poslušnike. Da li su krivi oni koji su ovaj narod kvarili i iskvarili ili sam narod koji je na to pristajao ostaće večito pitanje kao i šta je starije kokoška ili jaje.
I činilo se jako dugo da je ovaj gradić utonuo u dubok san iz koga ga više niko i ništa ne može probuditi. Trpeo je ovaj narod svašta i trepeo je mnogo. Moguće da je ta trpeljivost dobra osobina ali samo onda kada se trpi nešto zbog višeg cilja. Višeg cilja ovde nije bilo a videli smo potpunu devastaciju svega oko nas. Zatvarale su se firme, krala se javna sredstva, pordavalo se sve što je narodno, uništavala se životna sredina i tako sve lepše od lepšeg pa sve do najnovijih informaca, koje nam upravo saopšti Grad na zvaničnom sajtu, saznadosmo da su oko nas sve same NADSTREŠNICE pa čak i u vrtićima i školama.Sada prvi put javno vlast je obznanila : NIKO VIŠE NIJE BEZBEDAN U PROKUPLJU.
Ipak najzlokobnija devastacija u ovom gradu bila je potpuna devastacija ljudskosti. Gledali smo komšije, prijatelje, rođake, kumove, poznanike kako su se srodili s time da su šraf u mehanizmu opasne esenesovske mašinerije koja drobi sve pred sobom, usisavajući ljudske duše u svoje crno grotlo bezumlja.
I nije bilo važno koliko je bilo opasno ono u čemu sugrađani saučestvuju i uvek je bilo opravdanja u jednoj jedinoj besmislenoj reči: MORAM…
A onda se desilo da je zed genaracija po nekoj svojoj unitrašnjoj inerciji redom počela da ustaje. Njihov ustanak je bio ujedno silovit ali i nežan. Oni su svojom ljubavlju budili i najuspavanjie I najneodlučnije.Izativaju divljenje i pažnja čitavog sveta je uperena u njih, nominovani su za Nobelovu nagradu za mir. Zovemo ih jednim jednostavnim imenom :STUDENTI. Studenti su nas sve preko noći promenili, to je sada činjenica!
U našem malom mistu nema faklulteta pa s početka na protestima nije bilo studenata ali na proteste su ipak izašli prvo pojedinci, zatim prosvetari, onda i advokati i lekari, roditelji studenata i na kraju sve ono što je željno slobode i voljno da studentima pruži podršku u jednoj ovako tvrdokornoj i učmaloj sredini.
Studenti nam dolaze tri puta nedeljno u skladu sa svojim obavezama a mi za njih prikupljamo pomoć. Unesu svoju silovitu enegriju, prodrmaju grad. To je kao kakav trening duše i tela. U vazduhu se oseća polet, radost isloboda..
Upitani okupljeni građani Prokuplja da li su za to da se protesti prorede, i da se okupljamo samo kada studenti mogu da dođu, odlučno, gotovo jednoglasno su izglasali da nema stajanja.Željni su tih šetnji, te sinergije, tu sa istomišljenicima, međi svojima, u svom već oslobođenom gradu od zadaha esenesa.
I tako pored Kraljeva, poznatog po jakim pojedincima i aktivistima, Prokuplje postate poznato u Srbiji kao jedini grad koji šeta svako veče.
E tek sada ono ključno: A KO TO ORGANIZUJE, KO STOJI IZA SVEGA TOGA?
Skloni mistifikaciji svega što ne razumemo, u našem varoškom maniru, ne razumemo da ova borba za mnoge od nas traje jako dugo. Nema ničeg zakulisnog i tajnog- proteste organizujemo svi mi. Baš svaki čovek koji je spreman da svako veče šeta u 18.00 je organizator. Svako ko umesi kiflice za studente je organizator, svako ko želi da se obrati ljudima je organizator. Neki su bolji logističari, neki su bolji idejni tvorci, neki su snažniji ako treba da se nešto fizički uradi, neko lepo piše pa pravi transparente, neko doveze traktor, neo radi medijsku kampanju, neko ume da montira reels-ove, neko povede majušnog klinca, klincezu pa nam svima prija duši taj majušni glasić koji uzvikuje HOĆEMO PRAVDU a svetle mu patike.
I tako. Jednostavno je. Rešeni ljudi da menjaju svet oko sebe se lako i brzo organizuju, svi na kraju vole da budu od koristi, to je tako ljudski. Organizatori protesta u Prokuplju smo svi mi, popravljeni, bolji, pravedniji, dužni da greške promenimo zarad budućnosti naše dece.
Ne želim da se potpišem nikako drugačije osim kao:
Jedan od organizatora, jedan od nas
I ne sekiraj se jel drugome fali vođa?Šta bi nam falilo da živimo bolje ,a da i ne znamo ko nam je volođa?A pošto mnogo pišemo,Boki uzmi malo knjigu u ruke pročitaj jednu pripovetku od Radoja Domanovića,počinje na slovo D, pa se čujemo…
Boro,Boro,pa čovek i reč plenum ti podmetne i odma se upecaš,kao anti komunista,a po tvom pisanju težak si i komunista i sns-ovac!
Borivoje ,Boro,Boro i većina ne znači da Ti uzmeš batinu u ruke,sud u ruke,a ti si kobajagi neki kapitalista pa ti se ne sviđa komunizam,plenum.Pa i Tito je bio bolji prema studentima,nego ovaj tvoj!Vidiš Ti misliš i ako si ,,preveslao“ izbore ,sad možeš i da radiš i posao sudija i da im Ti naređuješ!Malo morgen“,nisi kompetentan ni Ti,ni Ja.Neka svako radi svoj posao.Izađi bre da prošetamo,da porazgovaramo,protegni noge,neće ni tvoji da ti zamere,ako hoćeš špiuniraj,budi koristan,ako nećeš nadiši se vazduha…
Ma nemam bre ja vreme za gubljenje kao vasa mala druzina!Ja to vreme provodim sa porodicom u prijatnoj atmosferi!Knjige deco,a ne zvona i praporci!
Паушалне оцене. Не бих се сложио са констатацијом да је Прокупље само по себи феномен. Народ је исти свуда, и то што се помиње у тексту да смо „гледали комшије, пријатеље, рођаке, кумове, познанике како су се сродили с тиме да су шраф у механизму опасне есенесовске машинерије која дроби све пред собом, усисавајући људске душе у своје црно гротло безумља“, то није од јуче, а није ни карактеристично само за нас. Немојмо имати плитко памћење… Па исти је случај био и у време после другог светског рата, исти је случај био у време Милошевића, исти је случај био за време ДОС-овске власти (на пример, ко је хтео да се запосли у здравству, морао је баш да се „сроди са тиме да је шраф Динкићеве и Томице Миловановића машинерије,“, да буде „узоран“ члан и да дâ дупе под кирију…). Исто је било- ја сам и тада баш тако гледао на своје комшије, пријатеље, рођаке, кумове, познанике и током деведесетих година прошлог века за време Слободана Милошевића и током прве деценије двехиљадитих, после њега. Само се то сада чини да је некако уздигнуто до неслућених размера, а у суштини је било слично и пре. Исти је случај и са другим народима- са Русима за време стаљинизма, са Немцима за време фашизма, па, на крају крајева и сад је исто- у западној Европи народ је такође лоботомиран и испраних мозгова спреман да глође коске због противљења Русима, а о самој Русији и тамошњој ситуацији већ да се не прича. Тако да су то неке опште ствари које имају континуитет из давних дана у прошлости и које одражавају суштину људског карактера. Ми све то треба да имамо у виду и да нам буде на памети, па да следећи пут, уколико то уопште можемо, не дозволимо да се опет понови исто и да направимо неки позитиван дисконтинуитет по том питању.
Borivoje,pošto ti pada napamet da ti jado sudiš,pusti sudije da sude,odgovornost za ovo što se dešava ,snose takvi kao ti,nisi bre kompetentan da se ti mešaš u posao sudija,a ni ja,a ti misliš da možeš ko tvoj vođa! Ovo za tebe kampanja?Ili voliš tribine?
A ti preko nekih plenuma(relikt komunisticke vladavine) da donosis odluke u ime naroda?Na izbore,istaknite kandidate,pobedite pa onda ako imate vecinu mozete da donosite odluke!Ovako samo bezveze bauljate ulicama,kao muva bez glave tj kao masa bez vodje!Ustvari,traktor vam je na celu kolone,koliko vidim na snimcima!
I opet niko nece da preuzme odgovornost za organizaciju protesta,jer kad sve ovo prodje,da nema koga da osudjuju za propast ove kampanje!